Во продолжение ви го пренесуваме тестот “Izviđačka prijateljstva“ објавен на 20.8.2019 год. на DW од страна на Маринко Секулиќ дописник од Сребреница за DW.

Izviđači iz Srebrenice su na ljetovanju prvi put u Makedoniji bili davne 1974. godine. Kod prijatelja u Skopju 1992. se sklanjaju od rata. Nikad prekinuta prijateljstva danas se obnavljaju i učvršćuju.

Izviđači iz Srebrenice u jednom autobusu i nekoliko “fića” na ljetovanje u Izvidnički centar Ohrid, prvi put odlaze u julu davne 1974. godine. Od tada, pa do početka ratnih sukoba na tlu bivše Jugoslavije pedesetak Srebreničana gotovo svake godine ljetuje u Ohridu. Taborovanje pod šatorima u uslovima i režimu sličnom vojničkom životu, davali su mladim ljudima iz cijele tadašanje Jugoslavije priliku za nova poznanstva, druženja, ljetnje ljubavi i sklapanja velikih prijateljstava koja traju i do danas. 

Srebrenčani su se najviše družili sa izviđačima iz Skopja i tadašnjeg Titovog Velesa. Toga se danas prisjeća Amir Mehmedović Gera, penzioner iz Srebrenice:

“Rođenog nemam, ali Bato iz Skopja je moj izviđački brat. Na mojoj svadbi je bilo 17 gostiju iz Skopja” govori Mehmedović i dodaje:  „Ta prijateljstva su vječna. Tri prijatelja iz Skopja, strastveni ribolovci dolaze mi uskoro u goste na pecanje i druženje. Tada se okupi društvo pa priči i veselju nema kraja”, kaže Gera.

U Makedoniju bijeg od rata
Kada je ratno ludilo krenulo i na prostoru Bosne i Hercegovine pedesetak mladih Srebrenčana i nekoliko porodica se našlo u Skopju kod prijatelja. Bosanci su primljeni od Makedonaca otvorenih ruku.
“Nismo ni mi imali mnogo. Makedonija je siromašnija zemlja od Bosne i Hercegovine, ali dijelili smo sve do zadnjeg parčeta hljeba“, kaže Sonja Gaševa za koju su tada Srebreničani govorili da im je druga majka, a njenu kuću u Briselskoj 7 su zvali „Bosanskom ambasadom”. Sonja je uvijek nalazila načina da nađe bar neko rješenje za njihove probleme, od smještaja, hrane ili novca za nastavak puta koji je i sama pozajmljivala od prijatelja, pa vraćala kada i njoj vrate.
Ivan Taušanov, tada serviser fotokopir i pisaćih mašina, a danas uspješni biznismen u Skopju u svoju kuću je primio bračni par sa troje male djece i podijelio sa njima sve što su imali. U stalnom kontaktu su i danas. Zanimljiv je i detalj kojeg se sjeća Dončo Petrovski nekadašnji sekretar Saveza izviđača Makedonije, danas penzioner koji živi u Skopju.
“Početkom rata u BiH kod mene je došao jedan prijatelj iz Srebrenice. Poslije nekoliko dana dolazi i drugi sa suprugom i troje male djece. Stan je mali pa su u jednoj sobi spavali moja supruga sa dvije kćerke i supruga ovog prijatelja sa djecom. Ja na otomanu, a prijatelji iz Srebrenice zajedno na kauč. Do rata Bosance nismo ni razlikovali kao Srbe, Muslimane i Hrvate. Tada mi je palo na pamet da je jedan od mojih prijatelja Musliman, a drugi pravoslavne vjere, pa ih pitam „Ko tamo ratuje kad vas dvojica spavate u istom krevetu“? prisjeća se Dončo.
Kako je vrijeme odmicalo vidjelo se da je “vrag odnio šalu” i većina Srebrenčana je otišla diljem svijeta, a nekolicina je u Makedoniji dočekala kraj rata.
„Ta prijateljstva sa Makedoncima i naš odlazak u Skopje početkom rata mnogima od nas su vjerovatno spasili život”, kaže Sabit jedan od brojnih „podstanara” kod Sonje tada, a danas živi u Australiji.

Stari skauti obnavljaju pokidane veze
Nakon okončanja ratnih sukoba na tlu bivše Jugoslavije izviđački savezi novonastalih država ulaze u sastav Svjetske organizacije skauta. Stariji članovi koji se nazivaju “brđani” pokreću susrete koji obnavljaju pokidane veze.
Angelče Gušev Guše, starješina izviđača iz Velesa kaže u šali da na tim susretima brđana još “živi“ stara Jugoslavija.
„Inicijativa je došla iz Hrvatske i to funkcioniše već šest godina. Ne dolaze jedino Slovenaci. Ne znam zašto. Sastajemo se svake godine u drugoj zemlji. Generacije se smjenjuju, ali relacije i veze ostaju i jačaju. Nastojimo ta naša dobra iskustva prenijeti na mlađe, da nastave onako kako smo se mi družili do raspada zajedničke nam države. Želimo da djeca rođena nakon ratova i sada su punoljetni shvate da smo mi svi mogli i živjeli zajedno, da niko nikom nije bio neprijatelj. Nije bilo podjela po vjeri i naciji i to nisu bile barijere za druženje”, kaže on.

Podrška iz evropskih fondova
Izviđačka organizacija u zemljama biše Jugoslavije ulaskom u Svjetski skautski savez napreduje, a fondovi EU pomažu opremanje i rad skauta.
„ Kroz program Erasmus plus riješavamo najveći problem finansiranja putnih troškova za zajedničke aktivnosti“, kaže Gušev.
U Ohridu ljetuju porodično, on i prijatelj Dejan, izviđač iz Niša.
“Naši odredi su zbratimljeni 25 godina. Imamo zajedničke akcije, naše prijateljstvo je već nadišlo izviđačko druženje i preraslo u porodično“, navodi Gušev.
Izvidnički centar Ohrid za posljednjih 30 godina se dosta promijenio. Da je to još uvijek izviđački kamp podsjećaju šatori i izviđači u uniformama.
Upravnik centra Ivica Angelovski Džaga kaže da je to još uvijek prvenstveno izviđački kamp mada ima i dio komercijalnog od čega se stvara prihod za rad Centra: „Centar ima u objektima 110 kreveta i dva prostora za šatore gdje može da se smjesti 400-500 ljudi. Kamp prikolice u centru su privatne i vlasnici plaćaju zakup za prostor i usluge koje koriste“.

Među izviđačima nije bio rat
„Ovdje dolaze izviđači iz cijele Evrope i svih republika bivše Jugoslavije. Među izviđačima nije bio rat. Mi se i dalje ne dijelimo po vjeri, naciji ili boji kože”, kaže Angelovski.
Na ljetnom kampu su izviđači iz Makedonije sa gostima iz Belgije. Tu je i 62 makedonskih skauta što su ovog ljeta deset dana proveli na Boračkom jezeru u kampu Saveza izviđača BiH. Član starješinstva Saveza izviđača Makedonije, Snežana Janković je vodila ovu grupu i prepuna je lijepih utisaka iz Bosne:
„Moj san je da centar u Ohridu bude sličan izviđačkim kampovima grada Zenice, Mostara ili onim na Neretvi i Boračkom jezeru. Tamo se njeguje takva izviđačka tradicija, poštovanje, odgovornost koju ja sanjam da se i ovdje počne ponovo primjenjivati, jer mi smo desetak posljednjih godina više sarađivali sa skautima iz Evrope koji imaju malo drugačiji program i sistem vrijednosti od onog iz zemalja bivše Jugoslavije“, kaže Snežana.
Mlada Skopjanka je impresionirana raftingom na Neretvi i posjetom Titovom bunkeru u Konjicu. Kaže da joj je to bilo najljepše izviđačko ljeto i dodaje: „To je zato što moja generacija nema pojma oTitu kao predsjedniku Jugoslavije niti o tome što je bila Jugoslavija”.
Snežana Janković nam kazuje kako je počela saradnja sa skautima iz Belgije i drugih evropskih zemalja:
„Prije četiri godine izviđači iz Belgije su nas pozvali da im budemo partneri na projektu iz programa Erasmus plus koji finasira EU. Sada svake godine kroz tu omladinsku, odnosno izviđačku razmjenu mi idemo u Belgiju, a oko 400 do 500 Belgijanaca dolazi u Makedoniju“, kaže Janković.
Mladi Belgijanci su oduševljeni Makedonijom i izviđačkom tradicijom koja je različita od njihove. Pitamo ih da li će njihova saradnja pomoći Makedoniji da ubza put u EU?

Snežana Janković koja nam prevodi dobacuje da to i jeste jedan od ciljava Erasmus plus programa, da se evropske vrijednoste približe mladima iz zemalja kandidata za ulazak u EU, dok Belgijanac Mikel kaže:

„Ovo je odlična prilika za upoznavanje i zbližavanje mladih ljudi iz zemalja različitog stepena razvoja, različitih kultura, tradicija i načina života, učimo jedni od drugih”.

Makedonski izviđači sarađuju i sa izviđačima iz mnogih drugih zemalja nastavlja priču Snežana Janković:

„Momentalno imamo grupu od 15 izviđača iz Njemačke koji kampuju na Matki u Skopju. I oni će doći u Ohrid jer mi boravak tempiramo tako da završava ovdje kako bi se upoznali  sa što više drugih izviđača. Dolaze nam i skauti iz Francuske koji su brojniji od Belgijanaca. Imamo izviđače iz Češke. U junu su bili izviđači iz Bosne, Srbije i Crne Gore”, kaže za kraj Snežana Janković.

U Srebrenici je nakon rata bilo nekoliko  pokušaja da se obnovi rad izviđača. Međutim, bez uspjeha. Oprema im je u ratu uništena, prostorije koje su koristili nisu im vraćene. Malo je  sposobnih kadrova voljnih da rade volonterski sa djecom. Treba početi od nule. Ipak ova oživljavanja uspomena su nada da možda budu podstrek  mladim da ova lijepa tradicija ponovo zaživi u Srebrenici.

U Srebrenici je nakon rata bilo nekoliko  pokušaja da se obnovi rad izviđača. Međutim, bez uspjeha. Oprema im je u ratu uništena, prostorije koje su koristili nisu im vraćene. Malo je  sposobnih kadrova voljnih da rade volonterski sa djecom. Treba početi od nule. Ipak ova oživljavanja uspomena su nada da možda budu podstrek  mladim da ova lijepa tradicija ponovo zaživi u Srebrenici.

• Datum 20.08.2019
• Autor Marinko Sekulić